Psihoterapija… jel’ to ono kad ležim na kauču i pričam?

Kod ljudi koji još nisu iskusili psihoterapiju, postoje mnoga pitanja i fantazije o tome kako ona izgleda.“ Ležim li tamo na kauču kao u filmovima?”, ”Ako se odlučim krenuti, hoće li to biti beskrajan proces koji će trajati godinama?”,“Hoću li ja samo pričati i pričati o svojem problemu, a terapeut će me samo u tišini slušati i onda mi još naplatiti?”,”Hoću li ispričati svoj problem i onda dobiti savjet što da napravim da ga riješim?”,” Hoću li tamo u nedogled pričati o svom nesretnom djetinjstvu?”…

Nije sasvim lako opisati psihoterapijski proces. Ali možemo vam dati okvirnu sliku o tome kako psihoterapija funkcionira.

Danas se individualna psihoterapija uglavnom odvija u ugodnom okruženju, gdje terapeut i klijent sjede okrenuti jedan prema drugom i aktivno rade na postizanju ciljeva. Psihoterapija je proces koji podrazumijeva aktivno sudjelovanje klijenta. Nitko, pa ni psihoterapeut, nema čarobni štapić, niti moć da vas promijeni, jer jedino vi sami možete odlučiti i preuzeti odgovornost za promjene. Psihoterapeut je vaš vodič kroz cijeli proces, a vi ste onaj koji donose odluke. Uloga psihoteraputa je da vam, koristeći svoje znanje i iskustvo, pomogne sagledati problem iz različitih perspektiva, da vas ohrabri i podrži u preuzimanju odgovornosti i pronalaženju dovoljno dobrih rješenja.

Ovisno o tome u kojim je psihoterapijskim modalitetima vaš terapuet educiran (transakcijska analiza, psihodrama, gestalt, kognitivno – bihevioralna, realitetna…), on će u radu s vama koristiti tehnike koje mogu biti dosta različite od tehnika koje bi koristio neki drugi terapeut (razgovor, igranje uloga, rad s tijelom, kreativno izražavanje….). Njihov rad može se razlikovati u tehnikama, ali sve one mogu dovesti do cilja i do rezultata. Unutar svog prvog susreta s terapeutom, možete razgovarati o tome je li njegov modalitet pogodan za vaš problem i ukoliko nije, može li vas uputiti nekom drugom stručnjaku.

Kako izgleda početak psihoterapije?

Psihoterapeut će često započeti proces psihoterapije tako da vas zatraži da mu opišete problem koji vas je k njemu doveo. Ali to je samo početna točka. Psihoterapija je po svojem karakteru interaktivna, odvija se kao suradnički proces baziran na razgovoru i vašoj aktivnoj uključenosti u rješavanju problema. Zato su prve seanse vrlo važne. Tijekom početnih seansi naglasak će uglavnom biti na terapeutovom upoznavanju vas kao osobe, vašeg konteksta, povijesti problema.

Tijekom ovih seansi uspostavljate odnos poverenja s terapeutom i počinjete se sve više otvarati. Kroz taj proces, vi ćete zajednički utvrditi gdje je zaista problem te ćete na temelju toga postaviti ciljeve prema kojima ćete pratiti napredak. Može doći do nekih uvida, ali su postavljani ciljevi još uvijek daleko.

Put do promjene

Terapijski proces razvija se s vremenom – kako ćete kroz svaki novi susret stjecati povjerenje, počet ćete se sve više otvarati, terapeut će vas sve bolje razumjeti i odnos će napredovati, dok ne postane vrlo jak saveznički odnos.
Psihoterapija često donosi velik osjećaj olakšanja, puno zanimljivih uvida o sebi i drugima, oslobođenost od osjećaja krivnje, otvorenost za neke nove emocije. Iskustvo slobodnog autentičnog izražavanja koje imate sa svojim terapeutom te podrška i empatija koju od njega dobijate omogućuje vam da postanete osnaženiji za nova iskustva.

S druge strane, važno je pripremiti se na to da psihoterapija nije uvijek i u svakoj fazi ugodna. Suočiti se s nekim dubokim dilemama, otvoriti neke emocije koje ste dugo izbjegavali i s kojima se teško nosite (najčešće su to ljutnja, tuga, usamljenost, zbunjenost i sl.), rasvijetliti određena pitanja iz prošlosti …sve to sasvim sigurno može biti teško. Ali i neophodno da bi vas terapija dovela do željene promjene.

Jedna komponenta psihoterapije je da istražuje određena iskustva i značajne događaje iz djetinjstva koji danas utječu na vaš život. Povezivanje tih informacija vezanih za vaš obiteljski kontekst, može pomoći i vama i vašem terapeutu da bolje razumijete svoj trenutni način na koji doživljavate stvari, svoje osjećaje, svoje strategije nošenja sa situacijama ili da osvijestite obrasce ponašanja koje ste razvili. Razlog radi kojeg je ponekad potrebno pogledati u prošlost je u tome što nam to pomaže da bolje razumijemo svoju sadašnjost i da učinimo pozitivne promjene za budućnost. Međutim, česta pretpostavka da je “kopanje po problemima nesretnog djetinjstva” glavni fokus psihoterapije, nije točna. U mnogim slučajevima, vaš psihoterapeut će odabrati fokusirati se uglavnom na trenutni problem ili krizu koja vas je dovela na psihoterapiju bez zaranjanja u prošlost. Naučit ćete kako inkorporirati tehnike i upotrijebiti vještine kojima ćete lakše promijeniti svoje trenutne misli i osjećaje koje doprinose problemu. Vješt psihoterapeut će znati kako voditi seansu tako da poveže otkrića o vašoj prošlosti s refleksijama o trenutnim problematičnim mislima i ponašanjima.

U jednom trenutku terapijskog procesa, odnos s terapeutom postaje vrlo važan odnos u životu i može se dogoditi da se zabrinete da ćete uvijek “ovisiti” o terapeutu. Međutim, to se neće dogoditi. Nužno je da ovaj saveznički odnos postane tako jak kako bi terapija ostvarila svoj cilj, ali s vremenom ćete uvidjeti da postajete sve manje “ovisni” o teraputu, da se možete sami nositi sa stvarima s kojima ranije niste mogli i da vam terapija sve manje treba. To znači da ste ušli u završnu fazu.

Kad je kraj?

Kad zajedno sa svojim terapeutom utvrdite da ste postigli svoje važne ciljeve postavljene na početku, dobro je za kraj dodatno poraditi na osnaživanju i podršci za suočavanje s budućim izazovima. Bilo bi dobro da u nekom periodu održavate rjeđe susrete (svaka 2 tjedna ili kako se dogovorite) kako biste pratili napredak i imali podršku kod pojave eventualnih poteškoća.
Važno je da terapiju ne prekinete naglo i time onemogućite ovaj proces završavanja već da, ako vam se i jave ideje o završetku, prvo o njima razgovarate. Naprasno prekinute terapije ostavljaju problem neriješenim. Razgovor o vašoj želji da prekinete terapiju može donijeti puno dobrobiti. Možda ste u trenutnom otporu baš zato što ste došli do nečeg istinski važnog, ali i teškog. Ako o tome razgovarate, imate veliku vjerojatnost da sigurno prebrodite tu krizu i dođete do svog cilja. S druge strane, možda ste i inače u životu brzopleti i srljate da biste naknadno shvatili da ste propustili priliku da stvari napravite do kraja. Ovdje imate priliku napraviti stvari drugačije i bolje za sebe.

Jednom, kada se vi i vaš terapeut složite da je vaša psihoterapija završena, on će vam vjerojatno reći da ste dobrodošli kontaktirati ga u budućnosti ako osjetite potrebu ili kad se nađete u nekoj krizi.

Koliko će psihoterapija trajati?

Iako se mnogi boje toga da će, ako se odluče na psihoterapiju, taj proces trajati u nedogled – činjenica je da nije nužno da psihoterapija traje dugo.

Trajanje terapije ovisi prvenstveno o postavljenim ciljevima o kojima se dogovarate s terapeutom. Prosjek trajanja terapije je 10-20 seansi. Psihoterapijska seansa obično traje 50-60 min., a uobičajena je učestalost susreta jednom tjedno, uz mogućnost dogovora za češće susrete kada se složite da vam je to potrebno ili rjeđe u završnim fazama terapije. Za neke probleme dovoljno je i samo nekoliko seansi, no moguće je da terapija traje i do nekoliko godina. Zato generalno kažemo da psihoterapija traje od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.

Duljina ne ovisi toliko o težini vašeg problema, koliko od nekih drugih stvari – ciljeva koje postavite, brzine i tempa rada kojim ste spremni raditi, izvježbanosti u samopromatranju i refleksivnosti, kapacitetu za uvid itd. Svatko se u terapijskom procesu kreće različitom brzinom – to je vrlo individualan proces. U svakom slučaju, vašem psihoterapeutu nije cilj da vas zadrži kao svog klijenta zauvijek, već da vas osnaži da samostalno bolje funkcionirate.

I za kraj, važno je znati da na psihoterapiji nećete dobiti gotova rješenja i direktne savjete. Iako se mnogi nadaju gotovom receptu za uspjeh, ono što je praksa pokazala je da to jednostavno ne daje rezultate. Dobar psihoterapeut ne postavlja sebe “iznad” svog klijenta, ne postavlja se kao “stariji i pametniji”, ne uzima svoje stručno znanje kao opravdanje da vam kaže što i kako trebate činiti. Ne zato što nije stručan, nego upravo zato što je.

On je tu da vas vodi putem boljeg upoznavanja sebe do jasnije slike o sebi, drugima i problemu s kojim ste došli. On je tu da vam rasvijetli vaše vlastite snage koje već čuče u vama i da vam pomogne izgraditi nove kako biste sami došli do rješenja. On zna da je svako ljudsko biće jedinstveno i različito od drugih. I siguran je da su rješenja do kojih ćete vi sami doći kroz proces psihoterapije, kreativnija od onih koja vam itko drugi može dati.

div#stuning-header .dfd-stuning-header-bg-container {background-image: url(https://www.psihoterapija-psihodrama.com/wp-content/uploads/2016/04/VN31FKA8MT-e1459933110925.jpg);background-color: transparent;background-size: cover;background-position: center center;background-attachment: initial;background-repeat: no-repeat;}#stuning-header div.page-title-inner {min-height: 500px;}