za članak o znanstvenom utemeljenju psihodramske psihoterapije kliknite ovdje
Psihodrama je aktivni oblik psihoterapije koja se koristi u radu s grupama, ali i individualno. Za razliku od konvencionalne psihoterapije, umjesto da pasivno sjedimo i pričamo o problemima, u psihodrami smo potaknuti aktivno istražiti naša pitanja i teme kroz razne psihodramske kreativne tehnike.
Psihodrama je proces u kojem istražujete život bez straha od kazne, ali uz preuzimanje rizika. (ZERKA MORENO)
Na taj način aktiviramo naše cjelokupno biće na fizičkoj, emocionalnoj, mentalnoj i duhovnoj razini, oslobađajući i razvijajući zamrznute nesvjesne čovjekove potencijale i kvalitete u potrazi za potpunijim i boljim odgovorima na životne izazove i probleme.
Prezentirajući naše probleme u psihodrami, u mogućnosti smo fizički doživjeti naš unutarnji svijet koji postaje konkretan i vidljiv našim očima iz nove perspektive. Takvo vanjsko odigravanje daje nam objektivniji uvid u ono što se dogodilo ili što se nije dogodilo, lakše uočavamo poveznice između sadašnjih i prošlih događaja te nam omogućuje izvesti sve ono što nismo stigli ili nismo smjeli u životu, dovršiti priče koje nikada nisu dovršene ili isprobati situacije i uloge koje nikada nismo imali prilike isprobati.
Klik za veći prikaz!
Kao metoda vježbanja života bez straha od kazne ili moguće pogreške, psihodrama uvid, integraciju i rješenje problema svakodnevnog života, bez obzira bili oni profesionalne ili osobne prirode, postiže uz pomoć članova grupe i/ili uz pomoć psihoterapeuta kroz igru na sceni.
Neka nas ne zavara riječ igra.
Igrom smanjujemo vlastitu anksioznost i obrane, dopuštajući kreativnosti i spontanosti da izrone iz dubine te u sigurnom okruženju grupe promjenimo situacije koje nam stoje na putu uspješnog i zadovoljavajućeg života.
Psihodrama pokreće u nama kreativni životni proces orijentiran prema djelovanju i akciji koji nas uči esencijalnoj istini da smo dio međusobno povezane mreže mnogih osoba i života. Mreža odnosa je infrastruktura naših života i osnova psihodramske filozofije.
Istražujemo odnose i sisteme odnosa kojih smo dio te naše uloge u njima. Naša ponašanja i osobni razvoj oblikovani su prema ulogama koje smo naučili i koje igramo u odnosima. Čak i kada ne možemo utjecati na vanjske faktore i odnose, uvijek imamo na izbor koju ulogu igrati. Uloge su mostovi između osobnog (individualnih potreba, osjećaja i vjerovanja) i svijeta oko nas. Kroz život razvijamo i vjerujemo u priče koje te uloge nose, gradimo narativ kao kontekst naše obitelji, društva i svijeta kojem pripadamo.
Kada razumijemo naše uloge – koji utjecaji ih oblikuju, koji ih modeli vode, kojim sistemima pripadaju, koja vjerovanja i ponašanja ih podupiru – razumijemo i sami sebi te razumijemo i naše odnose.
Pa, dr. Freud, ja počinjem tamo gdje vi završavate. Upoznajete ljude u umjetnom okruženju vašeg ureda. Ja ih susrećem na ulici, u njihovim domovima, u njihovom prirodnom okruženju. Vi analizirate njihove snove. Ja ih ohrabrujem da opet sanjaju. Analizirate ih i trgate. Ja im dopuštam odigrati njihove sukobljene uloge i pomažem im sastaviti dijelove ponovno zajedno. (JACOB LEVY MORENO)
Psihodramu je osnovao na početku 20. stoljeća karizmatični bečki liječnik Jakob Levy Moreno kojeg pamtimo kao jednog od pionira grupne psihoterapije i začetnika sociometrije. Mnoge Morenove psihodramske tehnike danas su standardni dio psihoterapije, dramske terapije, teorije uloga, itd., a psihodrama kao vrlo fleksibilan i kreativan pristup rješavanju problema često se koristi i u edukacijskim i poslovnim kontekstima kao metoda individualnog i grupnog savjetovanja i treninga, osobnog razvoja, medijacije, itd.
Kao psihoterapijska i edukativna metoda, psihodrama je prikladna za sve, bez obzira na dob, spol, zanimanje ili psihoterapijsko iskustvo.
Dinamika procesa objedinjuje imaginaciju, akciju te filozofski pogled koji potpomaže našoj sposobnosti da ostvarimo promjene, osiguramo sigurnost i povjerenje te stimuliramo kreativnu energiju koja često dovodi do izuzetnih promjena. Uvidi dobiveni u psihodramskom iskustvu mogu biti toliko neposredni, živi i intenzivni da stvaraju trajan pozitivan učinak.
Klijenti kao najveće dobrobiti najčešće navode vrlo jasne uvide koji su im pomogli da bolje shvate svoje snage te porijeklo vlastitih emocija u odnosu prema značajnim ljudima iz njihovog života. Mnogi dolaze u kontakt s osjećajima koje po prvi put direktno uspjevaju osjetiti, izraziti i otpustiti u sigurnoj okolini, bez straha da će ih netko kazniti, odbaciti ili krivo shvatiti. Isto tako, raditi u grupi, slušati i gledati priče te sudjelovati u scenama drugih članova, za mnoge je značilo priliku ponovnog učenja kako poštovati i vrednovati tuđe životne priče.
