Should I stay or should I go? (ili donošenje odluke za odlazak na psihoterapiju)

Razmišljate o psihoterapiji već neko vrijeme, vjerujete da bi ona mogla biti korisna za vas, ali nikako da donesete konačnu odluku? Pred njom možda istovremeno osjećate želju, ali i strepnju. Znatiželju, ali i strah. Nadu, ali i otpor. Ništa neobično – odluka da krenete na psihoterapiju, bitna je i vrlo osobna odluka za koju je potrebno dovoljno znanja, ali često i hrabrosti.

Početak je godine period kada mnogi donose svoje novogodišnje odluke i stavljaju ih na papir, u nadi da će im se, u godini koja se javlja kao nova nada, život promijeniti na bolje – da će biti sretniji, zadovoljniji, zdraviji, mršaviji, odgovorniji, discipliraniji, kreativniji, slobodniji… Što god jedinstveno da žele, svima im je zajedničko jedno – žele promjenu. No, ono što realnost uskoro pokazuje je da se, na veće ili manje razočaranje, dobar dio tih odluka ipak ne sprovede u djelo i da nam promjene za kojima smo čeznuli izmiču – bilo da je to zato što otkrivamo da nam je teško uspostaviti novu naviku, da nam fali podrška, da prelako upadamo u svoje stare, dobro uhodane, obrasce koji su nas sprečavali i do sada ili da se možda putem i naše želje i prioriteti mijenjaju.

Za sve one koji se ovih dana bave procesom donošenja svojih odluka za bolje sutra, evo malog vodiča vezanog za donošenje jedne koja ima vrlo veliku vjerojatnost da zaista promijeni život – odluke o odlasku na psihoterapiju.

Mnoge osobe koji prvi put dođu na psihoterapiju, kažu da su se odlučile na taj korak nakon dugog, a nekad čak i dugogodišnjeg razmišljanja i neodlučnosti. Kao terapeut, iskreno im kažem kako cijenim njihovu hrabrost koja ih je ipak dovela na udobni crveni naslonjač u mom uredu.

Postoji više razloga zbog kojih osobe koje žele doći često osjećaju neodlučnost ili čak otpor pri donošenju odluke o početku psihoterapije.

Često je to zato što su oko psihoterapije ispleteni mnogi mitovi – od toga da je ona samo za “luđake” do toga da je nepotrebna, jer si normalna osoba može sama pomoći, samo ako se jače potrudi i zadrži pozitivan stav. Ako vaše znanje o tome što je psihoterapija dolazi iz filmova i serija, vjerojatno nemate sasvim točne ideje o tome što se događa u uredu psihoterapeuta.

S druge strane, čak i ako znate što su mitovi o psihoterapiji, a što činjenice, moguće je da vas razmišljanje o tome da je i sami isprobate ispunjava nervozom. To nije ništa neobično. Bilo da se ona svodi na rješavanje trenutnih problema ili poteškoća koje traju duže vrijeme, bilo da je usmjerena na usavršavanje i iskorištavanje svojih potencijala, psihoterapija uvijek podrazumijeva neki vid promjene, a pred promjenama često osjećamo nervozu.

Osim toga, ljudi ponekad osjećaju sram i nelagodu da nekome govore o svojim osobnim stvarima i problemima. Možda dolaze iz obitelji ili sredine koja ih je od malena učila da se “obiteljske stvari” ne dijele s drugima. Moguće je da zato osjećaju snažnan otpor ili im čak djeluje nemoguće razmišljati o psihoterapiji kao opciji za sebe. Koliko se god na prvi pogled činilo kontradiktorno da upravo o tome popričaju sa psihoterapeutom, istražiti svoj otpor s kompetentnim terapeutom može biti najbolji način za krenuti naprijed. Uzeti neko vrijeme da biste istražili negativne poruke koje ste ranije pokupili, može vam dati potrebnu kompeteciju da samostalno odlučite o svojem sljedećem koraku.

Za mnoge ljude, može se činiti osjetljivo, neugodno i nesigurno pričati o sebi. Mogu osjećati strah od toga da će biti odbijeni ili da će ih terapeut osuditi na neki od načina na koje su to činili drugi u njihovoj prošlosti. Kvalificiran terapeut je tu da vam pomogne, a ne da vas osuđuje. On ili ona radit će s vama, uvijek tražeći načine da se osjećate sigurno, bez obzira koliko je tema o kojoj govorite osjetljiva i koliko su teški vaši osjećaji. Dobro je uvijek imati na umu da nas često upravo želja da izbjegnemo neugodu čini zaglavljenima. Vaš terapeut trebao bi biti s vama korak po korak kako bi osigurao da se terapija odvija na način koji je za vas djelotvoran i pomaže.

Naposljetku, ljudi se mogu teže odlučiti na psihoterapiju, jer su ranije imali iskustva koja nisu bila dobra. Možda ste jednom potražili pomoć, ali se niste nakon toga osjećali bolje. Ili su vas uputili na psihoterapiju mimo vaše volje, a vi ste pomislili kako je to bilo gubljenje vremena ili ste završili s osjećajem da s vama nešto nije u redu. Možda vi i vaši bližnji niste bili dovoljno informirani pa ste otišli liječniku koji vam je prepisao lijekove, bez pravog psihoterapijskog razgovora i rada i to vas je razočaralo. Koji god da je razlog po srijedi, dati novu priliku psihoterapiji može vas dovesti do pomoći koju zaslužujete.

Zbog svega toga, odluka da krenete na psihoterapiju, bitna je i vrlo osobna odluka za koju je potrebno dovoljno znanja, ali često i hrabrosti.

Oni koji dođu, uskoro kažu da su sretni što su nadvladali tu početnu nervozu i ipak došli, jer je vrijedilo. Razlog je u sljedećem: kad god osjetite da kvaliteta vašeg života nije onakva kakvu biste željeli – psihoterapija može pomoći.

div#stuning-header .dfd-stuning-header-bg-container {background-image: url(https://www.psihoterapija-psihodrama.com/wp-content/uploads/2016/01/odlazak-na-psihoterapiju.jpg);background-color: transparent;background-size: cover;background-position: center center;background-attachment: initial;background-repeat: no-repeat;}#stuning-header div.page-title-inner {min-height: 500px;}