Spavati s neprijateljem – intimnost s odbačenim dijelovima našeg bića

Intimnost pretpostavlja vrlo blizak i poznat odnos koji nastaje kroz spoznaju i iskustvo drugog. Poznavati nekog intimno znači kultivirati s drugim dijalog, transparentnost, ranjivost i reciprocitet. Intiman odnos nije samo oblik odnosa među ljudima, već je i suštinski oblik naših intrapersonalnih, unutrašnjih odnosa.

Stvarati intiman odnos sa samim sobom pretpostavlja kultiviranje prisnosti, pripadnosti i voljenosti s dijelovima našeg bića koja su skrivena, ignorirana, odbačena i potisnuta tijekom našeg života. Takvi sjenoviti aspekti često su toliko odvojeni od našeg Ja da ih percipiramo kao Ono u nama ili ih kroz projekcije prepoznajemo u drugima, najčešće kao neprijateljske sadržaje.

Živimo u društvu u kojem ljudi poistovjećuju osobne vrijednosti s uspjehom, a pozitivna promocija nameće se kao jedini dokaz i mjerilo integriteta. Jer kako drugačije možemo biti uspješni, sretni i zdravi ako ne mislimo pozitivno, jačamo pozitivne snage, kultiviramo pozitivne emocije i pozitivne stavove? Ono negativno mora biti skriveno, a neprijateljsko ne postoji ili je protjerano daleko izvan granica.

Rijetkost je pronaći nekog tko spava s neprijateljem.

Što je doista s druge strane linije?

Općenito gledano, sve što nam uzrokuje nelagodu i sram, sve što preziremo i ne želimo da bude dio našeg svijeta nalazi se u sjenovitim područjima našeg bića. Bol traumatičnih događaja koje smo potisnuli, emocije poput ljutnje, straha, ljubomore, tuge, krivnje. Često su ti sadržaji simbolički svijetovi instinkta, seksa, požude i smrti. Tu se nalaze naše maštarije i fantazije, misli i osjećaji koji su nam iz nekog razloga neprimjereni.

Međutim, sadržaji ne moraju nužno biti negativni, već i pozitivni (što je čest slučaj kod osoba s niskim samopouzdanjem). Tu se mogu nalaziti naši skriveni talenti. Ako ste bili npr. glazbeno nadareno dijete i maštali o tome kako svirate gitaru, ali vaši roditelji su inzistirali da postanete nešto drugo (npr. nastavite obiteljski obrt ili postanete odvjetnik), morali ste potisnuti vaše glazbene sposobnosti i takav način razmišljanja. Ponekad ljudi kasnije u životu osjete potrebu za dramatičnim promjenama i odbace sve što su do tada izgradili kroz zanemarivanje svoje nadarenosti.

Usprkos svim negativnim sadržajima, sjenoviti dijelovi sjedište su kreativnosti i životne snage.

Koje su realne posljedice i simptomi neintegriranosti?

Neintegrirani dijelovi našeg bića predstavljaju potencijalu opasnost za nas i društvo u cjelini. Sjenoviti sadržaji bića ponekad imaju veći energetski potencijal nego naše Ja. Štoviše, ponekad probijaju granice kao u npr. ispadima bijesa, ljubomore, u slučajnim ozljedama i samodestruktivnim ponašanjima poput ovisnosti. Ukoliko se vješto ne pozabavimo njihovom integracijom, mogu nam usmjeriti život u smjeru kojeg nismo željeli. Neki od ostalih simptoma su:

  • na fizičkoj razini – iscrpljenost i manjak koncentracije jer skrivanje, odbacivanje i potiskivanje sadržaja iziskuje dosta psihofizičke energije
  • na emocionalnoj razini – gubitak empatije i suosjećanja, osjećaj praznine, osjećaj srama i krivnje
  • na mentalnoj razini – fragmentiranost sjećanja, razmišljanja i planiranja, sanjarenje
  • u odnosu s drugima – prekomjerna emocionlanost, neprimjerene reakcije, gubitak povezanosti s drugima
  • na integralnoj razini – zaustavljen osobni rast i razvoj, plitak i površan život

Spavati s neprijateljem – rad sa sjenom

Mnogi su danas usmjereni prema svijetlu, pitajući se zašto ne uspjevaju. Cilj nije odbaciti i negirati sjenovite dijelove. ispunjavajući načela političke i duhovne korektnosti, jer time ih opet potiskujemo. Bitno je postati intiman i kultivirati dijalog, transparentnost, ranjivost i reciprocitet u odnosu s odbačenim dijelovima.

Kako bi mogli sami početi istraživati, zapitajte se ova pitanja:

  • Što držim u tajnosti o sebi?
  • Što ne želim da drugi znaju o meni?
  • Što mi predstavlja neugodnost?
  • Čega se sramim u odnosima?
  • Kada su moji postupci reaktivni?
  • Kada reagiram neprimjereno?

Odbacivanje u sebi – forsiranje pozitivne svijesti

Reintegracija sjenovitih sadržaja važan je korak u čovjekovoj samospoznaji i jedno od nevjerojatnih ponovnih otkrića u zapadnoj psihologiji. Međutim, problem je u tome što današnja duhovna i psihološka učenja (pogotovo ona koja se baziraju na filozofiji i tehnikama Istoka) o tome malo pričaju. Većina priču o sjenovitim sadržajima ignorira ili ne priznaje.

Posljedica toga je da tehnike meditacije, uvida, samopromatranja, prisutnosti (poput vipassane ili zen meditacije), centriranja, molitve, kao i sve druge tehnike i metode koje se temelje na direktnom svjesnom iskustvu nikada ne dolaze do sjenovitih nesvjesnih područja. Sjenoviti sadržaji su skriveni. To nisu pojave koje dolaze i prolaze unutar naše svijesti. To su skriveni, potisnuti, neintegirani sadržaji. Kada bi bili vidljivi i integrirani, mogli bi ih jednostavno osvjestiti opažanjem kao što opažamo misli koje dolaze i prolaze unutar našeg uma.

Nažalost, svi znamo priče (neki su imali i direktno isksustvo) o osobama na području osobnog rasta i razvitka, terapije i duhovnosti koje prezentiraju svoje znanje i mudrost na jasan i moćan način, stvarajući oko sebe auru uspješnosti, učenosti, humanosti, neki čak i svetosti. Međutim, usprkos toj auri i zato što ne priznaju vlastite sjenovite sadržaje, neki od njih stalno ulaze u konflikte s voljenim osobama ili se čak izoliraju od obitelji i prijatelja, neki od njih brane svoje pozicije tako da napadaju druge na osobnoj razini, neki od njih seksualno iskorištavaju svoje učenike ili klijente, a mnogi neprestano pričaju kako su drugi ljuti, sebični, tvrdoglavi i nesusretljvi, ne shvaćajući koliko se to zapravo odnosi na njih same.

Općenito, svako forsiranje pozitivne svijesti te slijepo pristajanje na ideje poput „Svi smo jedno“ ili „Ja jesam ….“ bez priče o sjenovitim sadržajima je kontraproduktivno za osobni rast jer dublje potiskuje sadržaje u nesvjesno i dodatno opterećuje naše psihičko funkcioniranje, jačajući separaciju između svijesti i sjene stvarajući opasnijeg Neprijatelja.

Odbacivanje u drugima – projekcije

Projekcija je obrambeni mehanizam koji, ukoliko ga krenemo osvještavati, postaje proces komunikacije koji nam pomaže osvjestiti vlastite skrivene, neželjene sadržaje na drugima.

Na primjer, nalazite se u čekaonici okruženi potpunim strancima. Primjećujete da određena osoba, iako vama u potpunosti nepoznata, izaziva u vama nelagodnu reakciju. Nešto u njezinoj pojavi, izgledu, nastupu, načinu kako se ponaša i odnosi prema drugima u vama izaziva negativno prosuđivanje. Govorite u sebi kako je možda umišljena ili bahata, kako je glupa, osjećate kako vas živcira ili smeta. Iako je dojam koji ta osoba ostavlja na vas neprijateljski, vi ste ipak fiksirani na nju i nekako povezani, iako je uopće ne poznajete. Zapravo ta osoba postaje nositelj vaših sjenovitih sadržaja. To je poruka koju vam vaša psiha šalje, i ako se ne počnete baviti njome, ona ostaje poput nepročitanog pisma.

Sjenoviti sadržaji ne moraju biti samo negativni i odbojni. Često se među sjenovitim sadržajima kriju pozitivni dijelovi koje projiciramo na druge. Klasični primjer je duhovni učenik koji odbačene pozitivne dijelove sebe (sposobnost za ljubav, staloženost, samopoštovanje, mir, mudrost) i projicira ih u svog duhovnog učitelja koji je za njega “veći od života”. Drugi klasični primjeri su seksualna ili romantična opsesija, zadivljenost drugima zbog njihove inteligencije, položaja, moći, financija ili uspjeha. Idealizirajući druge previđamo da su drugi zapravo nositelji naših vlastitih pozitivnih sadržaja koji su previše moćni, previše veliki, previše lijepi da bi pripadali nama. Žrtve ostaju žrtvama jer idealiziraju druge pripisujući im kvalitete i sposobnosti koje su u sebi odbacili.

Proces integracije

Bez obzira kako se sjenoviti sadržaji pojavljuju, ili koji oblik preuzimaju, sadržaj je potrebno integrirati. Integracija znači aktivno suočavanje i priznavanje vlastitih sjenovitih sadržaja. Integracijom postižemo veću koherentnost u djelovanju, mišljenju i osjećanju, te nam psihička energija koja je do sada bila korištena na potiskivanje postaje dostupnija za kreativnost i spontanost.

Greška koja se često radi u procesu integracije je zaboravljanje temeljne činjenice da su ti sadržaji dio nas, i da u osnovi predstavljaju naš ranjeni, zanemareni dio. Godinama smo ih potiskivali, zanemarivali. Stoga je proces integracije analogan procesu intimnosti, a to je kultiviranje prisnosti, pripadnosti i voljenosti kroz dijalog, transparentnost, ranjivost i reciprocitet.

Vedran Korušić | objavljeno na alternativa.hr
div#stuning-header .dfd-stuning-header-bg-container {background-image: url(https://www.psihoterapija-psihodrama.com/wp-content/uploads/2014/02/spavati-neprijatelj.jpg);background-color: transparent;background-size: initial;background-position: center center;background-attachment: initial;background-repeat: no-repeat;}#stuning-header div.page-title-inner {min-height: 500px;}