Igra svijeta je ekspresivna terapija igrom koja se koristi u radu s djecom, odraslima, obiteljima, parovima i grupama.

Kao terapijska i samospoznajna metoda terapija igrom omogućuje zabavan i neprijeteći pristup nesvjesnom sadržaju; sigurno mjesto gdje možemo istražiti dubinu i kompleksnost osjećaja, unutarnjih konflikata i preplavljujućih životnih situacija bez potrebe da ih izrazimo riječima. Kroz nedirektivnu upotrebu simbola u terapiji igrom možemo bolje definirati i naučiti jezik vlastite psihe; kroz simbole naše teme, osjećaji, potrebe, strahovi i želje mogu poprimiti opipljiv, konkretan oblik i postati vidljivi u svijesti. Isti ti simboli, ispunjeni značenjima koje smo im sami pridodali, mogu se transformirati, mjenjati i pomicati, te stvarati nove relacije i sisteme odnosa.

Igra svijeta iscijeljuje rane koje koče prirodni razvoj. Omogućuje pozitivnu aktivaciju Selfa te izgrađuje stabilni ego koji se može nosititi jednako prema vanjskom svijetu i unutarnjim duhovnim svjetovima. Suradnja svjesnog i nesvjesnog tijekom procesa izgradnje vodi većoj integraciji i moći unutar individue.

Igra u pijesku, Igra svijeta ili Lowenfeldova tehnika svijeta nastaje 1920. godine kada doktorica Margaret Lowenfeld počinje u svojoj kliničkoj praksi s djecom koristiti igru s pijeskom, vodom i minijaturnim figurama. Na ideju je došla kroz čitanje knjige „Floor Games“ H.G. Wellsa, poznatog engleskog pisca znanstvene fantastike. Wells se često igrao na podu posve prazne sobe sa svojim sinovima, koristeći minijaturne simbolične figure i ostale priručne materijale. Polcz Alaine je, na osnovu osobnog kontakta i uz odobrenje Margaret Lowenfeld, izgradila aktivnu terapijsku igru Svijeta s ciljem otkrivanja povezanosti motivacije i ponašanja. U Igri svijeta koriste se različite figurice koje predstavljaju kategorije pojavnog svijeta; od ljudi, životinja, preko različitih građevina, prijevoznih sredstava do mnogobrojnih predmeta koje susrećemo i koristimo svakodnevno. Dijete bira i gradi svoj svijet onako kako ga doživljava i shvaća.

Terapija igrom (play therapy) prirodan je način dječije samoekspresije. Terapeut ne postavlja pitanja poput „kako si?“ ili „što se događa?“ niti se očekuje od djeteta verbalni odgovor. Takva pitanja zapravo traže od djece da analiziraju i reflektiraju nad svojim iskustvom, što je intelektualna sposobnost koju djeca zapravo još nisu razvila. Djeca psihičko funkcioniranje odrađuju u simboličkom svijetu.

Igra svijeta omogućava djetetu i odrasloj osobi siguran kontekst u kojem nesvjesno može postati svjesno slobodnije nego u verbalnoj komunikaciji. Sloboda u stvaranju ili stvaranje u slobodi, bez osuda, kritika ili molbi za objašnjavanjem izgrađuje samopouzdanje i donosi zadovoljstvo. Kod odraslih, ovaj dio transformacijskog procesa uključuje i jasniju kognitivnu sliku o sebi te spontane zaključke i rješenja problema.

Terapija igrom za odrasle

Odrastanje često donosi i otuđenje od svijeta igre, fantazije i kreativne ekspresije. Igra i kreativnost su važni čimbenici emocionalnog zdravlja i osobnog razvoja, a terapijski proces može pomoći njihovom ponovnom otkrivanju. Dopustiti sebi spontanost i kreativnost prilikom slaganja svijeta nije lako. Mnogi se vjerojatno ne sjećaju kada su se zadnji put slobodno igrali.

Neprestana aktivnost i zahtjevi svakodnevice, otuđenje od dubokih emocija, traumatičnog i bolnog iskustva, poruke koje nas pozivaju da odstranimo osjećaje – da budemo racionalni, da mislimo linearno; prilagođavanje naših snova i fantazija onome što je društveno prihvatljivo; svi ti procesi blokiraju autentični odnos prema vlastitom unutarnjem svijetu, te drugim ljudima u vanjskom.

Što smo više blokirani, to smo više otuđeniji. Što su emocije, misli i sjećanja dublje potisnuti, to su udaljeniji od naše svijesti i manja je mogućnost da ih izrazimo riječima.

Neurobiološka istraživanja podupiru činjenicu da su bolna emocionalna sjećanja i traumatična iskustva pohranjena u limbičkom sustavu i desnoj hemisferi mozga. Upravo su zato neverbalne i ekspresivne terapije poput Igre svijeta uspješne jer kroz igru, dramu i imaginaciju mogu aktivirati ta područja te lakše otkriti i osloboditi sadržaj kako bi psiha mogla zacijeliti. Iskustvo rada s klijentima govori kako terapija doista počinje tek kada se klijent prepusti i započne igrati. Iako klijent možda nema osobni cilj ili temu na kojoj želi raditi, slažući svijet, birajući i koristeći simboličke elemente, omogućava psihi pronaći vlastiti smjer, bez kontrole ega.

Sloboda da stvorimo bilo kakav svijet omogućava slabljenje naših psihičkih obrana i otpora.

Svjetovi i scene složene u terapiji igrom najčešće su nesvjesni sadržaji koje je potrebno otpustiti ili osvjestiti kako bi se povratila psihička ravnoteža. Takvi sadržaji mogu biti blokirani osjećaji, nerazriješeni konflikti, specifična ili nespecifična razočaranja, negativna vjerovanja i stavovi, različite skripte o sebi, obrambeni stavovi prema svijetu i ljudima, agitacije, frustracije, ljutnja, tuga, strah…Dobar dio tog sadržaja nalazi se u “Sjeni” – nesvjesnom dijelu pishe koji prema C.G. Jungu sadrži sadržaj koji nije integriran u ego.

Uz negativan sadržaj, postoje i pozitivne kvalitete, vještine i talenti koji nisu dovoljno svjesni, točnije nisu dovoljno njegovani, razvijeni i izraženi.

Za osobni napredak i zdravlje nužno je da pozitivna energija bude izražena, a negativna otpuštena.

Tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci, kroz seriju scena i svjetova koji su izgrađeni, aktiviraju se svjesni i nesvjesni aspekti psihe. Svijesni um ili ego, otpušta kontrolu i sadržaji dublje razine počinju se pojavljivati. Klijenti ne razmišljaju niti ne planiraju svoj svijet, već dopuštaju da se svijet spontano izrodi. Ego se uzmiče u stranu i postaje znatiželjni svjedok svijeta koji nastaje.

 

Igra svijeta:

  • Simbolička igra koja omogućuje individualizaciju
  • Oslobađa kreativnost i spontanost, unutarnje osjećajem percepcije i sjećanja; konkretizirajući ih i dovodeći u vanjski svijet
  • Omogućava regresiju i lakšu dostupnost zaboravljenih sjećanja, misli i osjećaja kako bi došlo do integracije i iscjeljenja
  • Stvara most između nesvjesnog i svjesnog, unutarnjeg i vanjskog svijeta, mentalnog, duhovnog i fizičkog, neverbalnog i verbalnog
  • Poziv na spontanu igru bez pravila i bez kazne
  • Umanjuje obrane i otpore jer nije prijeteća
  • Opunomoćuje klijenta za prijelaz iz uloge žrtve u ulogu kreatora i nositelja vlastitog ozdravljenja
  • Siguran ulazak u arhetipsko, mitsko i transpersonalno područje psihe
  • Aktivacija prirodne, samoiscjeljujuće funkcije
  • Metoda pomoću koje djeca i odrasli s problemima u verbalizaciji mogu pronaći izraz i integraciju