Krajem pedesetih godina 20. stoljeća, američki psihijatar Eric Berne, na vrlo jasan i razumljiv način, objasnio je vrlo složenu komunikaciju među ljudima, prepoznavši da svi ljudi nose u sebi 3 „ego stanja“ od kojih je svako ego stanje specifičan sustav misli, osjećaja i ponašanja iz kojih ulazimo u interakcije s drugim ljudima. Ego stanja Roditelj (misli, osjeća i ponaša se na načine na koji su to radili naši roditelji ili druge roditeljske figure), Odrasli (misli, osjeća i ponaša se u odnosu na ono što se događa oko nas ovdje i sada) i Dijete (misli, osjeća i ponaša se onako kako smo to obično činili kad smo bili djeca) te njihova međusobna interakcija čine osnovu njegove teorije transakcijske analize (ili skraćeno TA).

Ovi koncepti u praksi su se do danas proširili u različita područja psihoterapije, edukacije i savjetovanja, a transakcijska analiza pojam je koji obuhvaća cjelovitu teoriju o ljudima i njihovom ponašanju te o odnosima koje stvaraju unutar sebe i s drugim ljudima.

U širem smislu, TA obuhvaća filozofski pogled na ljude i njihove odnose, teoriju ličnosti i razvoja, psihoterapijski pristup i primjenu psihologijske znanosti u različitim područjima ljudskog rada i odnosa.

U užem smislu, TA znači analizu jedne transakcije. Riječ »transakcija« označava razmjenu poruka među ljudima, tako da je transakcijska analiza zapravo analiza komunikacije. Na osnovu analize načina na koji ljudi komuniciraju, moguće je pretpostaviti njihova unutrašnja stanja i unutrašnju dinamiku.

Transakcijska analiza ima čitav niz uzbudljivih koncepata koji nam pomažu razumjeti kako ljudi funkcioniraju. „Ja sam ok – ti si OK“ je vjerojatno najpoznatiji izraz svrhe transakcijske analize: postići i osnažiti poziciju u kojoj prepoznajemo vrijednost svake osobe. TA kreće od postavke da su svi ljudi rođeni bazično OK i prema tome su sposobni za promjenu, rast i zdrave odnose.

Po Berneu, naša disfunkcionalna ponašanja rezultat su samoograničavajućih odluka koje smo donijeli rano u djetinjstvu kako bismo preživjeli. Takve odluke kulminiraju u onome što Berne naziva „životnim scenarijem (skriptom)“ – našem predsvjesnom životnom planu koji određuje kakav ćemo život živjeti (hoću li kroz život biti sretan kao pobjednik ili ću živjeti gubitnički – depresivno, bez ljubavi, bez zdravog razuma, bez novca, bez odmora, bez zabave i radosti ili ću naprosto živjeti banalno i dosadno – bez velikih gubitaka, ali i bez osobitih uspjeha).

Kao odrasli, obično nismo više svjesni životne priče koju smo za sebe napisali, iako je vrlo vjerojatno da je vrlo dosljedno živimo (tada ljudi često kažu: „Što možeš, takva mi je sudbina…“ ili „Ja sam naprosto takav/ takva…“). To je naš životni scenarij. Analizom scenarija shvaćamo kako ljudi mogu nesvjesno sami sebi stvarati probleme i kako se treba postaviti da bi te probleme riješili. Promjena životnog scenarija cilj je psihoterapije transakcijskom analizom.

Da bi realizirali svoje pune potencijale moramo se pomaknuti izvan scenarija i ući u autonomiju. Komponente autonomije su svjesnost, spontanost i sposobnost za bliskost s drugim ljudima.

  • Svjesnost – podrazumijeva življenje u ovdje i sada (ne u prošlosti ili budućnosti), ali ne biti vezan samo uz taj trenutak. To znači doživljavati stvari neopterećeno prošlim iskustvima, a pri tome biti u potpunosti svjestan sebe, drugih i situacije u kojoj se nalazimo, te na temelju toga biti sposoban predvidjeti buduće posljedica nakon odabira nekog djelovanja. Biti svjestan znači doživjeti svijet neposredno, te biti potpuno svjestan realnosti u kojoj se trenutno nalazimo.
  • Spontanost – znači moći odabrati, imati slobodu birati i očitovati osjećaje iz svih dostupnih izvora i zaliha, odnosno ego stanja (Roditelj, Odrasli, Dijete), na način najprimjereniji trenutnoj situaciji. Spontanost znači otvoreno i bez cenzure izražavanje svojih osjećaja, želja i potreba.
  • Intimnost – ili bliskost je sposobnost da primamo i dajemo ljubav, iskrenost i otvorenost bez cenzure, bez manipulacije i igara. To je neiskvareno i nevino doživljavanje ovdje i sada, pri čemu osoba počinje gledati drugu osobu iz stava čuđenja i znatiželje, a ne iz potrebe drugog za sebe.

Transakcijska analiza na racionalan način pristupa ljudskom ponašanju. Temelji se na pretpostavci da su svi ljudi odgovorni za svoje misli, osjećaje i postupke te da mogu naučiti kako poštivati sebe i druge, kako misliti za sebe i na sebe, kako donositi vlastite odluke te kako izražavati osjećaje bez ugrožavanja sebe ili drugih. Ona uči druge kako da budu u sada i ovdje poziciji, što su pohranili u sebi iz prošlih iskustava, kako ona utječu na njihov sadašnji život te osvješćuje odluke iz ranog djetinjstva koje ljudima često određuju sadašnjost i budućnost.

Kome TA psihoterapija može koristiti?

Na TA terapiju također može krenuti svatko tko ima osobnih problema, bilo da se radi o poteškoćama u vezi ili na poslu ili o ozbiljnom mentalnom poremećaju. Liječenje ozbiljnijih poremećaja zahtjeva odgovarajuće okruženje, gdje postoji psihijatrijska podrška.

Tko sve treba transakcijsku analizu?

  • Svi koji osjećaju potrebu za promjenom u svom životu
  • Svi koji se žele bolje upoznati
  • Svi koji žele upoznati svoj identitet i istinske vrijednosti
  • Svi koji žele osvijestiti svoja duboka uvjerenja, obrasce razmišljanja i ponašanja
  • Svi koji žele odgovorno i svjesno djelovati u svakodnevnom životu
  • Svi koji žele razviti samopouzdanje
  • Svi koji žele popraviti svoje odnose i naučiti kvalitetno komunicirati s obitelji, partnerima, suradnicima i samima sobom
  • Svi koji žele naučiti efikasno strukturirati svoje vrijeme
  • Svi koji žele povećati svjesnost
  • Svi koji žele živjeti u autonomiji.

Kako izgleda transakcijska psihoterapija?

Sastoji se od seansi u trajanju od 50-60 minuta, najčešće jednom tjedno. Specifičnost ove vrste psihoterapije je u ugovoru između klijentice/a i terapeuta. Ugovorom se specificira jasan cilj rada i promjena koja se želi postići – jasno određena specifikacija kako će se klijent/ica ponašati, osjećati i misliti kada se postigne cilj. Klijent i terapeut imaju zajedničku odgovornost za ostvarenje postavljenih ciljeva. Također se određuje što pridonosi ostvarenju tog cilja, a što odvlači od cilja, te definiranje konkretnih ponašanja, misli i osjećaja, koji kada se pojave, ukazuju da je cilj terapije ostvaren. Na taj način unaprijed se zna i može mjeriti završetak terapije.

Dodatna karakteristika TA psihoterapije je da je ona orjentirana na promjenu, a ne samo na ostvarenju uvida. Naravno, TA stavlja naglasak na razumijevanje prirode i izvora problema, ali ovo razmijevanje se ne promatra kao cilj sam za sebe. Umjesto toga, to je alat koji se koristi u aktivnom procesu promjene. Sama promjena dolazi kroz donošenje odluke da se ponaša na drugačiji način, a zatim da se ona provede u djelo. S obzirom na ovakvu orjenataciju, klijentu nisu nužno potrebni mjeseci ili godine da ostvari uvid prije nego se promijeni. U isto vrijeme, TA nije izričito pristup koji pripada kratkim psihoterapijama. Za rješavanje nekih problema, potrebno je uspostaviti dugoročan odnos između klijenta i terapeuta, a to se također može ostvariti unutar TA terapije.